Načelnik - Prim. Emira Gasal-Gvozdenović
tel: 00 387 32 447-336 lok. 7336
e-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
web site: www.kbze.ba
Šifrarnik usluga
Vodič za roditelje
Rad kabineta i utvrđivanje termina
Priručnik za dijabetes
VAŠE DIJETE MORA U BOLNICU
Psihološka priprema djeteta na medicinske postupke
Pripreme za odlazak u bolnicu
Dolazak u bolnicu
Dijete u bolnici
Još nekoliko uputa
Dijete treba ići na operaciju
Povratak iz bolnice
Vrste pretraga u Kantonalnoj bolnici Zenica - Služba za dječije bolesti
Laboratorijske pretrage tokom boravka u bolnici
Vodič za roditelje
VAŠE DIJETE MORA U BOLNICU
Boravak u bolnici za svakog je čovjeka nagla promjena svakodnevnog načina života a djeca na nju reagiraju izrazitom uznemirenošću.
Stoga dajemo niz savjeta koji će djetetu i vama, roditeljima i starateljima olakšavati boravak u bolnici, pridonijeti uspjehu liječenja i pomoći bržem povratku svakodnevnu životu nakon izlaska iz bolnice.
Psihološka priprema djeteta na medicinske postupke
Svrha psihološke pripreme za medicinske postupke jest smanjiti djetetovu uznemirenost, tjeskobu i strah i tokom i nakon provođenja određene pretrage. Priprema uključuje davanje informacija o svrsi i postupku pojedine pretrage kako bi dijete znalo što ga očekuje, bolje se pripremilo i lakše podnijelo sam postupak.
Roditelj koji priprema dijete za određeni medicinski postupak treba najprije sam upoznati tačan slijed i način provođenja. Prije načina davanja informacija, treba dobro procijeniti osim djetetove dobi i djetetovo znanje i razumijevanje situacije.
U pripremi treba koristiti razumljive riječi, primjerene djetetovu uzrastu i sposobnosti razumijevanja. Medicinske nazive treba objasniti (anesteziju se, npr, može predstaviti kao: “To je lijek koji će ti doktor dati da bi mogao zaspati tokom operacije i nećeš osjećati bol.”). Treba izbjegavati zastrašujuće riječi pa je, npr, umjesto izraza “to će peći” bolje reći “mnoga djeca kažu da nakon ove pretrage osjećaju toplinu u ruci”. Važno je dati tačan redoslijed događanja i koliko će zahvat otprilike trajati. Također je bitno reći djetetu što se od njega očekuje tokom zahvata. Treba naglasiti da medicinsko osoblje razumije njegov strah i zabrinutost i da će sve učiniti da se dijete što bolje osjeća.
Dijete treba ohrabriti, pohvaliti za hrabrost, strpljivost i nastojanje da surađuje, a nikad ga ne posramiti zbog plakanja i opiranja tokom postupka.
Psihološka priprema olakšava djetetovo prilagođavanje na situaciju, poboljšava saradnju i smanjuje doživljaj neugode i boli.
Pripreme za odlazak u bolnicu
Djetetu valja objasniti zašto ide doktoru i zašto treba ostati u bolnici. O bolnici, liječenju i zdravstvenom osoblju treba govoriti pozitivno kako dijete odlazak u bolnicu ne bi doživjelo kao kaznu. Roditelji treba da znaju što će se s njim događati u bolnici i zato mu treba ukratko objasniti što ga očekuje (mjerenje tjelesne temperature, uzimanje krvi za potrebe pretraga, liječnički pregledi, snimanja i slično). Pogrešno je djetetu govoriti da ga neće ništa boljeti, i valja ga uvjeriti da je to neophodno jer mu se želi pomoći, iako će mu katkad biti teško.
Trebate nastojati pred djetetom sakriti ili bar umanjiti osjećaj uznemirenosti, suzdržati suze pred njim jer će zaključiti da je, ako se vi-roditelji bojite, odlazak u bolnicu možda opasan.
Dijete ne treba obmanjivati vizavi ostanka u bolnici, jer se time gubi njegovo povjerenje, a ostanak u bolnici će doživjeti kao napuštanje, prevaru ili kaznu. Trebate mu reći da ide u bolnicu radi liječenja i da će tamo ostati neko vrijeme, te da će se vratiti kući čim ozdravi. Odlazak u bolnicu je neophodan ali privremen, te zbog toga neće biti napušten već upravo suprotno, da ćete vi, rodbina i prijatelji i nadalje brinuti o njemu, posjećivati ga ili zvati telefonom.
Dolazak u bolnicu
Roditelji i dijete trebaju zajedno pripremiti njegove stvari i najdražu igračku, koja će umanjiti osjećaj odvojenosti. Ako je dijete osnovnoškolskog uzrasta, treba donijeti i njegove udžbenike i sveske u dogovoru sa nadležnim doktorom ili odgovornom sestrom čim to stanje bude dozvoljavalo.
Preporučujemo da budete uz dijete dok se ono smjesti u bolnički krevet, jer će to pridonijeti uvjerenju da znate gdje se ono nalazi i gdje ćete ga posjećivati. Potrebno je djetetu reći koliko će približno dana ostati u bolnici prethodno se o tome raspitati kod odgovornog doktora, ali i napomenuti da se boravak nekad može produžiti zbog različitih razloga.
Kada se dijete smjesti u krevet, ne treba odmah otići, a prije polaska je potrebno pozdraviti se s njim, naglasiti mu da ćete ga posjećivati te da će ići kući kad se izliječi. Koliko god dijete bilo uznemireno, ono će zapamtiti obećanje.
Potrebno je ostvariti dobru komunikaciju s doktorima i medicinskim sestrama koji brinu o djetetu, jer će tada i dijete u njih imati više povjerenja.
Ako ste zabrinuti i prestrašeni, nastojte ostati smireni kada ste s djetetom, jer mu to ulijeva sigurnost i umiruje ga.
Dijete u bolnici
Mali bolesnik u bolnici osjeća veliku potrebu za roditeljima stoga je nužno posjećivati ga svaki dan. Ako je to nemoguće, preporučujemo telefonske pozive u poslijepodnevnim satima na kontakt telefon koji ćete dobiti od medicinske sestre.
Redovne posjete, makar i kratkotrajne, bolje su nego ako se posjeta izostavi jedan dan. Većina djece koja nemaju posjete, ubrzo postaju naizgled mirna, ali to ne znači da su se privikla na bolnicu, već je to često znak duboke tuge. Dijete koje je odvojeno od roditelja i smješteno u bolnicu osjeća se nesigurnim. Važno je da se ne osjeti napuštenim.
Svakodnevne posjete nisu uvijek moguće svim roditeljima pa Vam savjetujemo da se djetetu kaže istina. Ne smijemo djetetu obećati ono što ne možemo ispuniti!
Ponašanje za vrijeme posjeta treba prilagoditi stanju malog bolesnika (igrati se s njim ako se dobro osjeća, pokušati zainteresirati za igru i djecu koja taj dan nemaju posjete i sl.). Djeci se mogu donijeti igračke i knjige ali treba paziti na primjerenost uvjetima u bolnici.
U bolnici uz dijete mogu ostati samo majke dojilje,majke teško bolesne životno ugrožene djece i djece koja su na kraju svog životnog puta,majke djece s posebnim potrebama/slabovidna,slabočujna,s određenim problemima u rastu i razvoju,.../,majke djece sa šećernom bolesti jer su kapaciteti prostora za majke limitirani.
O donošenju hrane i slatkiša uvijek se prethodno treba savjetovati sa zdravstvenim osobljem.
Još nekoliko uputa:
- Ne sažaljevajte dijete!
- Pohvalite dijete kad god za to imate priliku (za njegovu hrabrost, izdržljivost,strpljivost,urednost i sl.).
- S djetetom treba razgovarati na vrijeme kako biste ga pripremili za svoj odlazak. Ako zna da uvijek govorite istinu, brzo će se utješiti nakon vašega odlaska, jer zna da ćete se opet vratiti.
- Informirajte se redovno kod doktora i sestre o stanju vašeg djeteta.
- Vaš odlazak nakon posjeta u prvim je danima najčešće praćen suzama. Dopustite djetetu da se isplače, nemojte ga ismijavati ili mu se rugati (bez obzira koliko je “veliko”).
- Dijete treba uvjeriti da razumijemo njegovu žalost i njegove teškoće.
- Malo dijete često burno reagira na vaš odlazak, jer ne može uvijek shvatiti da ćete opet doći. Vaši ponovni dolasci uvjerit će ga da nije ostavljeno pa će i njegove reakcije vremenom biti drukčije.
Dijete treba ići na operaciju
Potrebno je razgovarati s djetetom o operaciji kako biste mu razbili zastrašujuće misli. Ukratko opišite postupak: recite mu da će prije operacije biti uspavan, da ga za vrijeme operacije neće ništa boljeti, a kad se probudi da će sve biti gotovo.
Osim razgovorom, djetetu se može pomoći zajedničkim crtanjem ili, ako je dijete mlađe, pripremite ga za operaciju kroz igru (na lutkama se pokazuje suština i svrha operacije).
Nakon operacije pohvalite dijete i recite mu da je ono značajno pridonijelo izlječenju.
Povratak iz bolnice
Ponašanje djeteta po povratku kući može biti promijenjeno. Ispravna reakcija roditelja i razumijevanje djetetova ponašanja pridonose da te promjene budu privremene. Reakcije nakon povratka kući mogu biti: strah od odvajanja, strah od nepoznatih ljudi, povećana ovisnost o roditeljima i manja samostalnost nego prije ili želja da roditelj stalno bude uz njega. Nekad dijete postaje agresivno prema roditeljima, može imati nemiran san, nekontrolirano mokri i drugo.
Potrebno je djetetu omogućiti da ispriča sve što ga tišti a vezano je za boravak u bolnici.
Ovisno o tome koliko dijete dopušta, treba se ponašati uobičajeno i bez promijene zbog njegove bolesti, jer pretjerana pažnja i popustljivost prema bolesnom djetetu rezultira iskustvom da nikad nije tako voljen i pažen kao kad je bolestan, pa i duže nakon bolesti pokazuje promjene u ponašanju.
Nadamo se da su vam naši savjeti pomogli da sebi i svom djetetu olakšate boravak u bolnici i povratak kući.
Vrste pretraga u Kantonalnoj bolnici Zenica - Služba za dječije bolesti
» Slušanje (auskultacija) je pregled u kojem liječnik blago prisloni slušalice (stetoskop) na prsa i sluša srčane tonove ili šumove. Važno je da dijete bude mirno kako bi se što bolje čulo disanje i srčani tonovi.
» Kardiološki pregled obuhvaća slušanje (auskultaciju), fizikalni pregled, elektrokardiografiju (EKG), te snimanje srca ultrazvučnim kolor doplerom.
» Elektrokardiografija (EKG) je snimanje električnih srčanih aktivnosti. Dijete legne na krevet, grudni koš mu se oslobodi od odjeće, ruke od sata i nakita, a nogice od čarapa.
Na ruke i noge se postave odgovarajuće štipaljke , a pumpice ili naljepnicena prsa. Ukupno je 6 odvoda koje je potrebno postaviti na odgovarajuća mjesta. Važno je da dijete bude mirno i opušteno, a potrebno je čistim vlažnim elektrodama osigurati dobar kontakt s kožom. Snimanje traje 20 do 30 sekundi, ovisno o vrsti uređaja. Važno
je da roditelj djetetu objasni tok i trajanje pretrage.
» Ehokardiografija je ultrazvučna pretraga u kardiologiji, koja je neškodljiva, bezbolna, neinvazivna te se kao i EKG može ponavljati u svako doba.
Iz ultrazvučne sonde usmjeruju se kratki visokofrekventni impulsi ultrazvuka u tkiva, a sonda istodobno šalje i prima impulse.
Ehokardiografija omogućuje procjenu veličine, položaja, konfiguracije i pomicanja tkiva i šupljina, te međusobnih anatomskih i funkcijskih odnosa tih struktura unutar srca.
Dijete se kao i za EKG oslobodi odjeće, a prsa se namažu gelom zbog boljeg doticaja sa sondom.
U pretrazi se dopler uređajem mjeri brzina strujanja krvi u srčanim zaliscima.
Pretraga traje do 30 minuta, a roditelj treba pripremiti dijete za pregled i pretragu.Pretraga se zakazuje.
» Ultrazvučna pretraga abdomena i bubrega je negresivan, bezbolan i lako izvodiv dijagnostički postupak, koji omogućuje pretragu svih trbušnih organa.
Ultrazvučni uređaj "skuplja" odbijene odjeke i elektronički ih prikazuje na ekranu, stvarajući sliku pojedinih organa.
Postupak traje 15 minuta.
Tokom pretrage dijete leži na leđima s otkrivenim trbuhom, na koji se namaže gel i laganim se pritiskom sonde na ekranu promatra unutrašnjost abdomena.
Pregled obavlja doktor uz prisustvo medicinske sestre te roditelja.
Stoga je važno objasniti djetetu svrhu i način izvođenja pretrage.
» Ultrazvučna pretraga štitaste žlijezde u djece je vrlo korisna metoda u dijagnostici bolesti štitaste žlijezde, zbog brojnih prednosti: pretraga je sigurna i bezbolna, ne oštećuje tkiva, nema ionizirajućeg zračenja, ne koriste se kontrastna sredstva, ne zahtijeva prekid terapije hormonima štitnjače ili tireostaticima.
Za pretragu nije potrebna posebna priprema bolesnika, osim objašnjenja postupka pregleda.
Postupak pregleda: dijete leži na leđima glave zabačene preko jastučića, kako bi se što bolje moglo analizirati područje vrata. Vrat se namaže gelom, zbog što boljeg kontakta s ultrazvučnom sondom te se sondom prate strukture štitne žlijezde, vidljive na ekranu. Postupak traje 20 minuta.Pretraga se zakazuje.
» Ultrazvukom mozga se mogu vrlo jednostavno utvrditi određene promjene u mozgu.
Velika je prednost pretrage što je jednostavna i bezbolna, može se ponavljati, a anestezija nije potrebna.
Postupak snimanja: pretraga se obavlja prelaskom sonde nad neokoštalim dijelom dojenčetove lubanje, a za poboljšanje doticaja sonde i tijela rabi se gel koji je neškodljiv i lako se skida.
Postupak traje 15 minuta.
» Elektroencefalografija (EEG) je bezbolna dijagnostička pretraga u dječjoj neurologiji, kojom se registrira moždana električna aktivnost pomoću EEG uređaja. Uz standardni EEG, radi se i snimanje nakon noćnog nespavanja djeteta (deprivacije sna) koje može biti djelomično ili cjelonoćno.
Prije svakog snimanja dijete treba jesti, imati čistu kosu bez gela, laka i slično.
Postupak: snimanje se obavlja putem elektroda složenih u kapu, a električna provodljivost se poboljšava kontaktnim sredstvima (gel i pasta). Snimanje se obavlja u budnosti uz zatvorene oči, a ako to nije moguće, potrebno ga je obaviti uz otvorene oči ili tokom djetetova prirodnog sna.
Postupak traje 30 minuta.
Važno je nastojati da se otklone i na najmanju moguću mjeru svedu djetetov strah, nesigurnost, nelagoda i napetost. Pristup djetetu je individualan, ovisi o emocionalnoj, psihomotoričkoj i socijalnoj zrelosti te o djetetovoj životnoj dobi.
» Elektromioneurografija (EMNG) je metoda ispitivanja i registracije električne aktivnosti mišića i nerava, a značajna je pretraga u dijagnostici i diferenciranju bolesti nerava i mišića.
Pretraga se obavlja uz pomoć elektroda – iglica (koje se ubadaju u mišiće tijela), pa prije pretrage djetetu treba dati lijekove za ublaženje boli i opuštanje mišića.
Dobra priprema djeteta i roditelja od velike je važnosti za pretragu i njezin rezultat. Dobra priprema skraćuje vrijeme analize, smanjuje djetetov strah, motivira ga za suradnju tokom pretrage i smanjuje pretjeranu aktivnost. U dojenčadi, male djece i djece koja ne surađuju, obavljanje pretrage je otežano što često produžuje njezin tok.
» Snimanje mozga kompjuteriziranom tomografijom (CT) je slikovna rendgenska pretraga u kojoj se pomoću aparata dobivaju slike pojedinih poprečnih slojeva određenog organa.
Pretraga je bezopasna i bezbolna, a doza zračenja je neznatna.
U toku pretrage dijete leži na stolu iznad kojeg „ kruži „ uređaj za snimanje.
Dijete treba biti potpuno mirno. U malog djeteta potrebna je sedacija kako bi mirovalo.
Postupak traje 10 minuta.
Važno je djetetu objasniti svrhu i način snimanja.
» Snimanje magnetskom rezonancom (MR) je slikovna pretraga slojevitog snimanja pojedinih organa korištenjem magnetskog polja, te nema rendgenskoga zračenja. Pretraga je bezbolna.
Tokom snimanja dijete mirno leži na stolu iznad kojeg „ kruži“uređaj za snimanje a koji stvara određenu buku što djetetu može smetati.
Snimanje traje do 40 minuta.
Priprema djeteta: tokom snimanja treba biti potpuno mirno, odjeća ne smije sadržavati metalne dijelove (dugmad, kopče i sl.), ne smije imati nakit, u tijelu ne smije biti metalnih dijelova (metalne spojnice koje se ugrađuju pri lomovima kosti, metalne žice i sl.).
Važno je objasniti starijem djetetu svrhu i način snimanja .
CT i MR zahtijevaju pacijentovu punu suradnju kako bi se dobila kvalitetna slika nezamućena kretanjem. Da se to postigne, djetetu je često potrebno dati sredstvo za smirenje, osobito kad je riječ o djeci mlađoj od 6 godina. Davanje sredstva je potrebno i kod djece koja ne mogu ostati mirna.
Za dobivanje čiste slike u male se djece primjenjuje postupak deprivacije sna: dijete od ponoći do ujutro ostaje budno, a na dan pretrage dobije sredstvo za umirenje.
» Ezofagogastroduodenoskopija (EFGD) ili skraćeno gastroskopija je dijagnostički postupak pregleda sluznice probavne cijevi (jednjak, želudac i dvanaestopalačno crijevo), a pri tome se mogu obaviti i pojedini terapijski zahvati. Pretraga se obavlja endoskopskim uređajem koji se sastoji od duge savitljive cijevi promjera 5 ili 9 mm, vlastitog izvora svjetlosti i priključka na monitor.
Dijete na dan pretrage mora biti na tašte.
Pretraga je bezbolna osim što dijete ima nelagodu i nagon na povraćanje. Obavlja se bez anestezije, a ako je dijete uznemireno, 15 minuta prije pregleda može mu se dati sedacija (sirup Dormicum).
Tokom pretrage dijete leži na lijevom boku, glavom okrenutom nadolje. Cijev endoskopa postavi se djetetu u usta i kaže mu se da načini pokret kao da guta knedlu, te cijev klizne u jednjak, a potom laganim potiskivanjem cijev sama prolazi do željenog mjesta.
Pretraga traje oko 5 minuta.
Nakon pretrage djete može odmah piti i jesti, a ako je bila potrebna sedacija, poželjno je da uz roditelje proboravi u odjelu do 2 sata, odnosno dok se razbudi.
Važno je objasniti djetetu svrhu i način izvođenja pretrage.
Laboratorijske pretrage tokom boravka u bolnici
» Uzimanje urina i urinokulture – nema posebnih priprema izuzev uobičajenih mjera higijene.
» Uzimanje venskog uzorka krvi - dijete ne treba biti na tašte. Uz prethodni dogovor s medicinskim osobljem, roditelj može prisustvovati pretrazi.
» Kloridi u znoju - neinvazivna i bezbolna pretraga koja traje pola sata. Roditelj može boraviti uz dijete.
» Prick test - priprema i pretraga traju približno 25 minuta. Važno je da dijete bude mirno za vrijeme pretrage (oko 15 minuta). Stoga se prije početka pretrage objasni djetetu i roditelju cijeli postupak. Naglasi se da je moguća kratkotrajna nelagoda odnosno bol, ali koja prolazi već nakon 1 do 2 sekunde. Ponekad se nakon pretrage može pojaviti svrbež koji se ublažava hladnim oblozima.
» Intravensko davanje lijeka - važna je psihološka priprema djeteta.
» Testovi opterećenja - dijete za pretragu treba biti natašte, a ne smije jesti i piti (niti vodu) 6 sati prije početka pretrage.
Pretraga traje približno 2 sata. Dijete mora odmah popiti priređenu otopinu za opterećenje. Ako je ne može ili neće popiti, otopinu će dobiti na sondu. Ako povrati, pretraga se mora ponoviti. Krv se vadi još 4 puta u toku 2 sata. Za to vrijeme dijete ne smije ništa jesti i piti. Roditelji mogu prisustvovati pretrazi.
Nakon svake uspješno načinjene pretrage mali pacijent dobije diplomu za strpljivost i hrabrost!
Rukovodilac - Dr Mahdi Brčaninović